Japanske vrste pasa su u prošlosti bile male ili srednje veličine i nije bilo velikih vrsta pasa. Akita potiče iz pokrajine Tohoku i ubraja se pod imenom "Akita Matagi" (pas za lov na medvjede) među lovačke pse srednje veličine. U vrijeme Sataka-Clana, između 1630. i 1870. godine, u pokrajini Akita, ovaj je pas sistematski bio uzgajan za borbe koje su, prema sačuvanim davnim pismenim zapisima, bile njegovane kako bi jačale moral plemstva toga kraja.
Pasmina je nakon toga bila ukrštana sa psom koji je bio sličan mastifu, a pripadao je nekom njemačkom inženjeru, zaposlenom u rudniku bakra Kasaka. Također je ukrštana sa borbenim psom Tosa koji potiče od ukrštanja mastifa Shikokua, srednje velike japanske pasmine, sa njemačkim goničem, psom St. Bernarda i njemačkom dogom. Ovim miješanjem Akita je izgubio svoj prvobitan karakterističan izgled, kojeg su krasile uspravne špicolike uši i zavrnuti rep.
Po zabrani borbi pasa, 1908. godine, obrazovani ljudi i profesori odlučili su sačuvati pasminu. Godine 1919. izdan je zakon o očuvanju prirode. Zahvaljujući naporima ljubitelja da i nadalje poboljšaju pasminu, godine 1931. izabrano je devet vrhunskih pasa ove pasmine i proglašeno spomenikom prirode, što je pasminu jako populariziralo.
Godine 1945. nakon drugog svjetskog rata, poduzeti su napori da se Akitu sačuva u njegovom izvornom obliku, pa se iz malo preostalih pasa ove pasmine nastojalo izvući krv mastifa i ostalih ukrštenih stranih pasmina. Ti su napori doveli do stabilizacije danas poznatog velikog Akite u njegovom izvornom obliku

 

 

-->> Više o pasmini, standard, povijest, foto, video