Tisućama godina je najbliži srodnik psa, vuk, slijedio primitivne skupine ljudi i hranio se ostacima njihove lovine. Međutim, kad su naši drevni preci počeli naseljavati polutrajne nastambe, u povijesti evolucije dogodilo se nešto izuzetno. Jedan inteligentni društveni mesojed odabrao je živjeti u neposrednoj blizini drugoga.

 

Tako je započeo jedan silno plodan odnos koji još uvijek postoji. Toliko se često spominje, da se pretvorilo u otrcanu frazu, no prava je istina - pas je naš najbolji prijatelj. Bez njegove pomoći u čuvanju logorišta, pomaganja u lovu, čuvanja stada i vuče tereta, mi se vjerojatno ne bismo razvili na ovaj način. Isto tako ne bismo mogli opstati u mnogim dijelovima svijeta.

- - - -