Istinitu priču dobili smo na mail od jedne gospođe iz Beograda.
Vrijedna je vaše pažnje, te se vrijedi zapitati je li nasilje izvršeno nad životinjama jedan korak k nasilju nad ljudima?
O tome vrijedi razmisliti, kao i o činjenici mogu li nas životinje nečemu naučiti...
U veljači ove godine, veterinarska ambulanta u Novom Beogradu, primila je telefonski poziv da je u jednoj od ulica pronađen pas u vreći za smeće, vezan i bačen pored kontejnera.
Jadna je životinja, promrzla i izmučena, zadnjim atomom snage uspjela iskidati vreću i osloboditi se.
Da li slučajno ili igrom sreće, ovaj hrabri pas, pun volje za životom, nailazi na prave ljubitelje životinja bez čije pomoći sada sigurno ne bi bio živ.
U veterinarskoj ambulanti, gdje su ovi plemeniti ljudi odveli jadnog psa, ustanovljeno je da je u pitanju ženka francuske patuljaste pudle, aprikot boje, ne starija od dvije godine, iznemogla, dehidrirana, u hipotermiji i vrlo vjerojatno fizički maltretirana.
Uz odgovarajuću terapiju i grijanje stručni tim veterinara je pudlicu Mimu, kako su je nazvali, uspio vratiti u život i podići na
Noge, a njezina je volja za životom naprosto nevjerojatna.
Cijela ova priča možda i ne bi bila tako posebna da nas pudlica Mima svojim primjerom nije odlučila naučiti ljudskosti, te uspjela iznenaditi kako veterinare, tako i svoje nove gazde.
Naime, u dvorištu kuće slučajno je pronašla maleno jednomjesečno trobojno mače, kojega je prihvatila i o kojemu se brine kao prava majka.
Od silne majčinske ljubavi ona ga doji i brine se o njemu kao da je njeno vlastito štene. Ne zaboravimo napomenuti da nikada nije bila skotna i nikada nije imala štence, te je ova priča malene hrabre pudlice nevjerojatan primjer da majčinska ljubav ne poznaje granice....
Mimi i njenom usvojenom mačetu želimo puno sreće, uz zahvale što nas je svojom 'ljudskošću' uspjela natjerati na razmišljanje...
Komentari (4)
