eograd je jedan od rijetkih velikih gradova koji nema prihvatilište za pse.
To što beogradskim ulicama luta pet-šest tisuča napuštenih pasa je dokaz da nije baš mnogo učinjeno da se broj lutalica smanji. Zato raduje izjava Branislava Božovića, sekretara Sekretarijata za zaštitu životne sredine Beograda, da će glavni grad ove godine sa deset miliona dinara nastojati da pripremi projekat i teren za gradnju jednog ili dva azila za napuštene životinje. Predsjednici opčina Palilula, Rakovica, Mladenovac, Obrenovac i Lazarevac ponudili su suradnju u traženju lokacije, jer humanost većine prestaje u trenutku kad se spomene mjesto za prihvatilište. Niko neće lavež i buku u svom susjedstvu.
Po riječima sekretara Božovića, Beograd se intenzivno bavi problemom pasa lutalica, prije svega na temelju Zakona o veterinarstvu, a potom i usvajanjem Strategije o rješavanju problema pasa lutalica u 2006. i 2007. godini.
– Najveći deo posla obavlja Veterinarska stanica Beograd sa kojom imamo ugovor, ali pomažu nam i tri nevladine organizacije. Prošle godine smo konkretno za zoo-higijenu, za sve što je preduzeto da Beograd na najbolji način riješi problem napuštenih životinja, izdvojili 61 milion dinara. Ove godine ta suma će iznositi 55 miliona dinara, jer je sada sa dnevnog reda skinut popriličan trošak za čipovanje sedam tisuča životinja – objašnjava Branislav Božović.
Kada se kroči na ulicu, kada se vide slike onih koji imaju ožiljke od psećih zuba i porazgovara sa onima koji pse i mačke vole, a spremni su da im pomognu – vijest o azilu ili azilima mogla bi se dopuniti riječju „konačno”.
Francuzi bi pomogli
Veći deo godine Goran Paskaljević živi u Parizu zbog profesionalnih obaveza, pa ga pitamo kako je tamo organiziran sistem čuvanja napuštenih životinja. Kaže, „psa lutalicu teško ćete vidjeti na ulici”, a i ako ga nađete možete ga odmah predati na punktu SPA, jedne od najvećih europskih asocijacija koja se bavi zaštitom životinja, a ima pedeset azila. „Na čelu te organizacije, koja je spremna na partnerstvo sa Beogradom i Srbijom, nalazi se mlada dama koja bi donijela prvi ček na 30.000 eura kao podršku i pomogla da se projektiraju azili, jer oni imaju veliko iskustvo u tome. Preduzeću nešto tek kada budem siguran da to nije uzaludan posao”, kaže Paskaljević, podsjećajući da su njegovi prijatelji u Francuskoj, Americi, Nizozemskoj, Njemačkoj i Engleskoj „usvojili” pedesetak naših kuca.
– Ovo je, nažalost, jedan od rijetkih velikih gradova koji nema prihvatilište za pse, ali su taj posao na sebe preuzeli neki entuzijasti spremni da ulože novac. Ono što postoji u Ovči ne računa se, to nije prihvatilište, to je gubilište za pse. Slike odande su grozne. Predložili smo da taj prostor bude iskorišten za masovnu sterilizaciju, jer to je najbolja mjeera za smanjenje broja napuštenih životinja – govori Goran Paskaljević, poznati filmski režiser, predsjednik Udruženja „SOS animals”, dugogodišnji dokazani prijatelj životinja, čovek koji brine o azilu „Kod Kaće” u kome ima 300 pasa.
– Moja supruga Kristina i ja uložili smo više od 30.000 eura da se taj prostor proširi i osposobi za normalnu upotrebu. A onda se nađe neko, kao što je Elvir Burazerović iz „Orke”, da preti kako će zatvoriti azil, jer nije sagrađen po svjetskim mjerilima. Ja sam tog momka nekada podržavao, inzistirao sam da bude predsjedavajući Saveza za zaštitu životinja, jer netko mora da se bavi i tim mastiljarskim poslom, ali ne može on koji zarađuje pare baveći se teoretski zaštitom životinja da kaže da se ja time bavim iz političkih pobuda. Ujutru kad ustanem ja prvo pomislim da li ti psi imaju šta da jedu, da li nekome od njih potreban veterinar. I, naravno, kada su do mene počele da stižu slike o katastrofalnoj situaciji u Ovči, o stradanju stotina pasa, burno sam reagirao, za razliku od Burazerovića, koji ih brani, jer ne želi da „talasa” kako bi sačuvao svoju plaću i ono „pored plaće” – objašnjava Goran Paskaljević.
– Uzaludni su sterilizacija i obelježavanje ako se to ne uradi dobro, pa pas umre u mukama poslije sedam dana ili, još gore, ako se vrati na ulicu i posle sedam dana pokupe ga šinteri i ubiju – upozorava režiser. – Samo teško bolesni i agresivni psi bi trebalo da budu podvrgnuti eutanaziji, a ostali moraju da budu vraćeni u staništa. Sada u Ovči ubijaju nekoliko stotina životinja mjesečno. Zato ćemo mi dostaviti Skupštini grada svoj prijedlog za rješenje tog problema koji zahtjeva hrabrije rezove u tom području.
Neslaganje čelnih ljudi dva udruženja, „SOS enimalsa” i „Help enimalsa” sa „Orkom”, koji su prije nešto više od godinu dana formirali Savez za zaštitu životinja, kumovalo je vraćanju na početne pozicije. Svako za sebe. S tim što je prošle godine od Info-centar dobio od Skupštine Beograda 10 miliona dinara, „Help enimals” – šest, a „SOS enimals” – dva miliona dinara.
– Savez je osnovan po nalogu čelnika grada, jer nisu željeli da iza Info-centra stoji samo „Orka” – ističe Zlata Korjenić iz Udruženja „Help animals”. – Stanje u prihvatilištu u Ovči je nepromjenjeno, a prema izvještaju
veterinara Tamare Popić, koja je bila nezavisni promatrač Saveza, tamo su izvedene mnoge nestručne sterilizacije, masovna ubijanja i mučenja pasa. Zbog mogućih nesporazuma razjasniću i pomenutu jednokratnu pomoć grada koja je samo na jedan dan prošla preko računa „Help animalsa”. Tih šest miliona namjenjeno je isključivo za hranu za 1.489 životinja smeštenih u azilima udruženja „Respekta”, „SOS enimalas”, „Help enimals”, „Zoovita”, „Udruženja mačaka” i hrane će biti samo do juna.
– Mi u „SOS animal” bavili smo se sterilizacijom uličnih mačaka. Sa dva miliona dinara, koliko smo prošle godine dobili od grada, sterilizirali smo osam stotina mačaka, tetovirali ih i cijepili da, ako budu ponovo uhvaćene, veterinari ne moraju opet njima da se bave – dodaje Paskaljević. – Za razliku od nas, koji uz mnogo manje dobijenog novca dajemo i svoje pare za dobro životinja, polovina sume namjenjena Info-centru pri „Orki” otišla je za plaće zaposlenih i „prodavanje magle”. Sada su podnijeli zahtjev da im se odobri 15 miliona dinara i dobili obećanje da će im to grad avansno uplatiti. Po Burazerovićevim rečima, to je tek trećina sredstava koja im pristižu na račun, uz razne druge donacije. Gdje troše pola miliona eura godišnje? Hajde da na kraju budemo pozitivni – smješka se Paskaljević. – Beograd mora da izdvoji sredstva za pravu zaštitu životinja koja će biti barem tri puta veća od onih koju daje „Orki” ili onih koje troši za likvidaciju životinja u kafileriji u Ovči. Ili, gradska skupština mora da prestrukturira financiranje ovog područja, za dobrobit životinja, ali i ljudi, hajde da i ja kažem, poreznih obaveznika Beograda.
www.svijetpasa.com zadržava pravo, bez najave i objašnjenja, uklanjanja komentara koji krše kaznenopravne ili gradanske norme. U takvom slucaju korisnici ne mogu ostvariti svoja prava na objavu komentara. Posebno će se sankcionirati: vrijeđanje, omalovažavanje, poticanje mržnje, korištenje vulgarnih izraza, kršenje privatnosti objavljivanjem tuđih podataka, reklamiranje, postavljanje neprimjerenog sadržaja, vikanje (velika slova)...
Korisnički komentari ne odražavaju mišljenje svijetpasa.com.
Cilj akcije pod nazivom "Power of Paws" je educiranje ljudi o pozitivnim zdravstvenim efektima života sa kućnim ljubimcima. Akciju su pdržale mnoge poznate osobe. ...
Hrtove su u Irskoj tjerali na kladioničarske utrke i redovito tukli, a kada postanu prespori i stari, ubija ih se. Po prvi puta spas od sigurne smrti nalaze i u Hrvatskoj ...
Drži ga! - vikala je. Šta? - pitala je nona i odmaknula se dobra dva koraka unazad, od ulaznih vrata, jer ni ona ni ja nismo mogli vidjeti što to ona nosi. Vraški se otimalo, cvil...
Komentari (4)
