Nažalost, jedini kontakt kojeg je teta do tada imala sa životinjama bio je izlet u zoološki. Mislila je da će Majlo sam tražiti kad bude gladan, žedan. Da će se sam voditi u šetnju, da će sam pospremiti nered koji stvara po velikoj luksuznoj kućerini. Mislila je da Majlo zna da se piški i kaki vani. Mislila je da Majlo zna da je ona udata zaposlena žena i da će se morati zabavljati sam. Ali Majlo nije znao....

Piškio je i kakio po kući, nećesto gladan i žedan, nikada ga nitko nije šetao, četkao, pomazio... nikada ga nitko nije volio. Pokunjeno je dolazio teti, gurao joj glavu u krilo i svojim tužim velikim očima pokušao izmoliti zagrljaj. Uporan u svojim pokušajima umorio je tetu i ona mu je dala cipelu. Novu novcatu Manolicu, nije bitno, samo da se rješi tog malog hodajućeg tepiha koji joj uporno slini po hlačama gurajući joj glavu u krilu. Uskoro je Majlo imao cjelu kolekciju cipela. Izžvakanih ženskih cipela. Igrao se s njima, spavao je s njima, pobogu jeo ih je u kriznim trenucima.

Nakon 6 mjeseci teta se rastala, prodala kuću i ostavila Majla u nekom dvorištu. Ljudi iz tog dvorišta odveli su ga iza kuće, daleko od pogleda, svog i sviju ostalih, stavili na lanac dug pola metra tako da se nije mogao okrenutio niti oko svoje osi i ostavili. Dolazili su jednom dnevno sa zdjelicom vode i ostataka od ručka.

Prošlo je godinu dana. Majlo se razvio u zdravog i velikog dečka, međutim ljudi ga više ne žele. Imaju druge planove za malu zelenu površinu iza kuće. Ljudi planiraju posaditi sretan vrt, pun šarolikog cvijeća i mladih voćaka, sretan vrt u kojem nema mjesta za Majla, tog prekrasnog nesretnog, potpuno zapostavljenog i nevoljenog zlatnog retrača, okovanog polametarskim lancem za poluraspadajuću drvenu kućicu u najtamnijem kutu dvorišta.Po drugi puta odbačen, Majlo još uvijek traži svoje ljude. Ljude koji će ga tretirat kao člana obitelji, koji će imat strpljenja i pružit mu toliko željenu ljubav i pažnju, koji će ga vodit na istrčavanje i duge šetnje, koji će radit s njim i odgojit ga. Ljude koji ga neće držat na lancu već u ograđenom dvorištu s pristupom u kuću, jer Majlo obožava ljude i djecu i teško podnosi odvojenost od njih. Zauzvrat nudi doživotnu ljubav i odanost. POMOZITE MU!

...možete se javiti na br: 091/6288-099 (Dorotea)
ili mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript  

Korinaema  

Vezano:

• 13 razloga zašto (ne) imati zlatnog retrivera
• Bebići traže topli dom
• Benkovac: jedanaest pasa dobilo udomitelje
• Božićna priča
• Husky traži dom

Komentari (1)

1  medo, :: 05-07-2008 09:18 Ovakve priče čovjeku pokvare dan, teta s početka priče, ostati će cijeli život sama, jer u njoj nema ljubavi za nikoga i ništa, ona je izgubljeni slučaj, kako je mogla šutirati ovakvo prekrasno stvorenja.A ni ovi drugi nisu bolji, mogu urediti taj zeleni kutak i da Mejlo uživa u njemu, a ne da ga i oni šutiraju.  Užas !!!!!!!!!

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2