jesanac labradora, cijepljen i čipiran, traži topli dom pun ljubavi i nježnosti.

 

Dok se smrzavao na hladnoći u pokusaju da nade spas, slomio je šapicu i završio u stacionaru Veterine gdje su mu dobri ljudi pomogli da se izliječi. No godinu dana nitko se za njega nije interesirao.
 
I dok su ostali psići sličnih sudbina dolazili i odlazili sa svojim novim vlasnicima, on je i dalje svoje najtužnije dane provodio u skučenom prostoru, u kavezu metar na metar, i čekao svojih 10 minuta dnevno da izađe na zrak i osjeti kako je to protegnuti nožice i zagrijati se na suncu.

Iako je u potpunosti zdrav, nitko ga nije primijetio niti poželio upoznati, a on se najviše od svih pasa uvijek veselio svakome covjeku kojega bi vidio, čak i onima kojima nije trebao.

 

Ljudi su mi najvažniji na svijetu i jako ih volim

Svi su se moji poznanici iz stacionara više puta promijenili, a ja sam nakon godinu dana napokon dobio priliku kod privremenih udomitelja pokazati koliko sam uistinu dobar i poslušan. Njima sam se jako svidio pa su me primili u stan da se barem nakratko oporavim od kaveza. Sada ponovo trčim, skačem i radim sve što psići  vole. Jako sam pristojan u stanu i veeelika sam maza.

Ljudi su mi najvažniji na svijetu i jako ih volim.
Trudim se ispuniti sve što od mene traže, samo da ostanem uz njih.
Ljudi koji su mi pružili trenutačno utočište ne mogu me duže zadržati pa se bojim, ako me netko ne prihvati, uskoro ću se morati vratiti u kavez.

Zato se nadam da ću ubrzo naći svoju novu obitelj i gazdu kojemu ću biti najvjerniji i najzahvalniji pas jer ću uvijek znati da me spasio i uljepšao mi zivot. A ja ću njemu vratiti višestruko i nikada ga neću iznevjeriti.

Imam 24 kg i neću više rasti. Dobri ljudi koji su me spasili nazvali su me Gjuro, a sadašnji prihvatitelji od milja me zovu Shapa. 

 

jutarnji.hr