Jutros je kuja pri štali,

gdje rogoz se zlati pod gredom,

oštenila sedmero mladih,

riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,

mati ih češljala nježna;

od trbuha njene topline

voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,

kad koke na lijegala kreću,

tmuran je stigao gazda

i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala

slijedeć mu tragove hoda

i dugo uz val do vala

hladna se mreškala voda.

A uveče, kao i vazda,

kad koke na lijegala kreću,

tmuran je stigao gazda

i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala

slijedeć mu tragove hoda

i dugo uz val do vala

hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća

i znojna probi kroz sjene,

njoj se mjesec vrh kuća

ko njeno pričini štene.

U plavet je žurila jasnu

i cviljela nasred druma,

a mjesec na putu kasnu

sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega

za bačenim kamenom kreće,

ko zlatne zvijezde sred snijega

kotrljahu oči se pseće.

Vezano:

• Da je nekom biti moj pas
• Ljubimac kao inspiracija
• Pjesma o kuji
• Ukradena kuja stafforda!

Dodati u favorite (0) | Link

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2