P rvo biće sa Zemlje u u svemiru nije bio čovek već pas, lansiran na zahtjev Hruščova da se u satelit stavi „nešto što ne pišti, već mjauče ili laje”
Prvo živo biće sa Zemlje u svemiru bio je pas – lansiran prije 50 godina (3. studenog 1957). Popularna Lajka, iz legla istoimene pasmine sjevernog lovačkog psa – odabrana je da utaba put pokušaju izbacivanja u svemir čovjeka. Njezin život prinjet je na žrtvenik jedva mjesec dana pošto je iz Sovjetskog Saveza već lansiran „Sputnjik”, prvi Zemljin satelit načinjen rukom čovjeka.
„Bip, biip. Bip”, oglašavao se satelit. Reklamirao je sovjetski tehnički i tehnološki uspjeh.
Hladni rat je bio u zamahu. Svijet je bio pod dubokim utiskom, a neko i uznemiren. Sovjeti su dakle raspolagali raketom, moćnom da njihovu atomsku bombu ponese i (eventualno) dobaci do SAD.
Sovjetski vođa Hruščov bio je ponesen uspjehom. Listopada te godine pozvao je k sebi genija sovjetske raketne balistike Karoljova i zahtjevao – još! Može li „nešto” još impresivnije, povodom godišnjice revolucije, pitao je. Ali, „nešto što ne bi pištalo, već da po mogućnošću laje ili mijauče”!?
Hruščovljevo „nešto” već je bilo u pripravnosti. Zahvaljujući Karoljovu, nekadašnjem učeniku konstruktora Tupoljeva, program za svemir bio je odmakao. Razvoj balističkih projektila, počet studenog 1947. ispitivanjem „sovjetske” „fau-2”, osigurao je deset godina kasnije mogućnost izgradnje snažnih raketa nosača. „Sputnjik 2”, u koji je smeštena Lajka, težio je na primjer pola tone, a već treći iz serije, izbačen bez posade 15. svibnja 1958. – čak 1.300 kilograma.
Uz razvoj raketnog, Sovjeti su već 1950. zasnovali i medicinsko-biološki svemirski program, pa su se na poligonu pojavili i četvoronožni „pitomci”, kada su Lajkini prethodnici dopremljeni u Kapustni Jar.
Prvi koji su ikad vinuti uvis bili su Cigan i Dezik, izbačeni na sto kilometara visine i, poslije petnaest minuta leta u termokabini, spušteni padobranom.
Pripreme pasa postale su kasnije dio programa astronauta. Životinje su podvrgavane djelovanju vibratora, izdržavale su okrete unutar centrifuge i podvrgavane su pritisku, zatvorene unutar termobarokomore.
Poslije razgovora s Hruščovom, Karoljev se više nije odvajao od Homjakova, konstruktora zaduženog za „biološki satelit”. Krajem listopada, tročlana „pseća ekspedicija” kandidata dopremljena je specijalnim avionom na svemirski poligon – Albina, Lajka i Muha.
Odluku o izabranom psu trebalo je da donese državna komisija, formirana specijalno i sa zadatkom da o tome izvjesti Kozlova, člana Politbiroa i desnu ruku Hruščova. Komisija je odabrala Lajku. Zbog njene staložene naravi i dokaza o izdržljivosti.
Prvog studenog poslije ponoći, specijalni kontejner sa „astronautom” podignut je na vrh rakete, uspravljene uz rampu za lansiranje. Utegnut remenjem i specijalnim jastucima, pas je bio u termičkoj kabini, kakva je već spremana za budućeg astronauta. Unutrašnjost broda opremljena je onim do čega se do tog vremena bilo došlo, imala je, na primjer, ventilacijski uređaj. Ali problem toplotne izolacije protiv pregrijevanja još nije bio rješen.
Lajka je imala na raspolaganju automatsku hranilicu i zalihu obroka za čak dvadeset dana, no sve je to bilo izlišno. Lansiran u svemir 48 sati poslije ukrcavanja, pas je sedam dana kružio oko Zemlje i onda izdahnuo. Od prevelike toplote.
Uspješno lansiranje satelita s psećom posadom podgrijalo je želje Hruščova. Sovjetski vođa povećavao je pritisak na Karoljova da požuri i što pre ukrca i čoveka, ali konstruktore je mučio neriješeni problem toplotne izolacije. Tijekom 1960. izbačeno je čak pet novih satelita, četiri s psima, ovog puta u parovima, Lisičkom i Čajkom, Belkom i Strelkom, Muškom i Pčelkom i najzad s Kometom i Šutkom.
Sudbina Gagarinove prethodnice bila je, međutim, najčešće tragična. Čajka i Lisička poginule su u eksploziji rakete. Muška i Pčelka skrenule su sa orbite i, da se ne bi spustile na tle Kine (tada u neprijateljstvu sa SSSR), razorene su zajedno s brodom, negdje iznad Afrike... Sretno su se vratile jedino Belka i Strelka, zajedno s tucetom saputnika belih miševa.
Aprila 1961. vraćena je uspješno na tlo kapsula sa Zvezdočkom i „manekenom”, imitacijom astronauta. Pritješnjen nestrpljivošću sovjetskog vođe, Karoljov je potom odlučio da pusti u svemir i prvog sovjetskog kosmonauta, Gagarina (1961). Ali, samo krug!
Petar Popović
Priredila Ksenija |
Komentirajte prvi
